Terezina Orlić: Građane zanima kako je proračun raspoređen i jesu li uzalud glasovali

Nezavisna kandidatkinja uz potporu DDS-a za gradonačelnicu Dubrovnika i predsjednica Županijske komore u Dubrovniku Terezina Orlić u razgovoru za Dubrovački vjesnik iznijela je dio svog programa, progovorila o aktualnim problemima u Dubrovniku te odala na koji način će voditi Grad.

0
149
Foto: Tonči  Plazibat/HANZA MEDIA

Piše: Antun Masle

 

Terezina, kako ste se odlučili za ulazak u politiku i kandidaturu za gradonačelnicu Dubrovnika na listi Dubrovačke demokratske stranke?

Mislim da je to prirodni nastavak životnih interesa nakon duge karijere u gospodarstvu. Ekonomist sam, radila sam na odgovornim poslovima u gospodarstvu, a posljednjih dvanaest godina u županijskoj gospodarskoj komori. Mogu reći da imam pregled nad osnovnim gospodarskim žilama kucavicama ovog grada i dovoljno znanja da to primijenim ako dobijem priliku u politici.

Bliži se mirovina, pa je šteta ne iskoristiti znanje? S druge strane Pero Vićan, vaš predsjednik stranke, poznato je otprije, želi sposobne žene u svom okruženju?

Ne mogu zamisliti pasivnost u mirovini. S druge strane gospodin Vićan je dao prihvatljivu ponudu i tako je došlo do suradnje.

Iz gospodarske komore često ste upozoravali na trendove u lokalnom gospodarstvu uz zaključak da zapravo razvijamo monogospodarstvo koje se gotovo sto posto oslanja na turizam. Drugim riječima postali smo ovisni o turizmu i ako bilo što s turizmom krene u krivom smjeru bit će problema?

Normalno je da se gradsko gospodarstvo oslanja na ono što je najisplativije, a to je upravo turizam uključujući i glavni core biznis, a i sve prateće službe. Drugo je pitanje imamo li strategiju, znamo li što u Dubrovniku želimo od turizma i uz koje žrtve. Jasno je da jedan povijesno, kulturno i arhitektonski delikatan grad mora razvijati svoj specifični oblik na nasljeđu i kulturi. To ne smije ići stihijno prema dnevnoj ponudi i potražnji po makar bilo koju cijenu. Dubrovnik je ekstra klasa, premium proizvod ne samo na Mediteranu, nego i svijetu i mi se prema njemu tako trebamo i odnositi. Ne smije se dozvoliti stampedo gostiju nego primijeniti održivi oblik s najamnje štete. Tim pitanjem bave se i u Veneciji i svim povijesnim sredinama.

Rezultati turizma u Hrvatskoj političarima služe za kampanju kao da je politika zaslužna za dolazak gostiju. No, prema podacima baš iz Komore fizički pokazatelji s kraja osamdesetih prošlog stoljeća bili su bolji nego danas, a nije bilo toliko halabuke.

Pa rekla bih da smo po broju gostiju danas negdje al pari sredini osamdesetih godina ako govorimo po broju gostiju. Veliki napredak o u odnosu na ono vrijeme je auto cesta koja na žalost još nije stigla do Dubrovnika. Pogoduju nam i nepovoljne okolnosti kod konkurencije, na primjer, u Turskoj. Dubrovnik je zbog tri tvrde granice ipak manje protočan nego ranije i to predstavlja ozbiljan problem.

Treba li graditi Pelješki most? Jeste li za?

Jesam, svakako, ali neću idealizirati. Most nije ekonomski isplativa investicija, barem ne u dogledno vrijeme, ali je ipak neophodan za povezivanje teritorija.

Očekuje se da EU pokrije 85 posto troškova gradnje iako most treba služiti za povezivanje hrvatskog teritorija, a ne povezivanje regionalnih država, što je jedna od glavnih intencije EU. Mislite li da će pristati?

Vjerujem da hoće. Iz dosadašnjeg tijeka kandidature čini se da možemo očekivati europsku suradnju.

Dubrovnik se posljednjih godinu dvije prometnuo u svojevrsni filmski studio na otvorenom u kojem snimaju najveće svjetske filmske produkcije. Ima dosta prigovora da je tome tako zato što grad ne naplaćuje takse i tako nudi neusporedivo konkurentnije uvjete nego drugi?

Ja ću se zalagati za legalistički pristup. Ne pripadaju zidine trenutačnoj vlasti nego svim građanima Dubrovnika. Prema tome nitko ne može na svoju ruku dogovarati aranžmane koji se tiču grada. Ta priča mora biti potpuno transparentna. Kome, kad, koliko, pod kojima uvjetima. Zalagat ću se da izradu pravilnika o korištenju gradskih površina za snimanja filmova i serija koji će morati proći kroz Gradsko vijeće zato da ne bude nikakvih dvojbi.

Slažete se da je korist u marketinškom smislu ogromna?

Potpuno se slažem, ali ipak ostavljam jednu malu rezervu, ne želeći padati na halabuku i nečiju samohvalu. Tvrditi da je image grada znatno profiliraniji nakon nekoliko snimanja je skorojevićka priča od onih koji slabo poznaju povijest. Nije Dubrovnik od jučer, tu su se i ranije snimali veliki filmovi pa nitko nije tvrdio da je time profilirao grad. Druga je stvar što se sve želi pretvoriti u političke poene.

Svi su lijepo zaradili na Robin Hoodu i hoteli i komunalne službe i građani?

Točno. Snimanje je zgodno sjelo izvan sezone i vjerujem da su hoteli koji su ugostili ekipu imali koristi od toga ne samo financijski nego i marketinški. Drugo je pitanje u kojoj mjeri naši hoteli posluju društveno odgovorno i uzvraćaju lokalnoj zajednici zahvaljujući kojoj i postoje. Uvažavajući da svaki vlasnik hotela, biznismen u prvom redu gleda svoju zaradu, u to baš nisam sigurna. Mi smo u situaciji da se Igre, jedan od najstarijih europskih festivala jedva financiraju,a svi naokolo ističu rekordne zarade.

Kako je moguće da nakon sedam godina nije riješena koncesija za žičaru na Srđ? To miriše na korupciju?

Kako je riječ o visokoprofitabilnom poslu neriješenom već sedam godina može se sumnjati na bilo što. Na žalost to je način na koji Hrvatska danas funkcionira, pa tako i Dubrovnik. Sve je komplicirano, sve traje beskrajno dugo, nema investicije koja će započeti u nekakvom razumnom roku, ako ikad. Na žičari je poslije duga natezanja napravljen određeni pomak, država i grad su se složili, a sad se čeka koncesionara. Nije to izoliran slučaj. Pogledajmo samo ostale projekte i investicije. Dok se svi iscrpljuju u svađama vlada totalna paraliza.

Ako na izborima dobijete priliku kako namjeravate to mijenjati?

Ono što bih željela i u Dubrovniku i u Hrvatskoj zove se kontinuitet. Pa vidite da nitko ništa ne planira na dulji rok, a ne može se život podrediti isključivo volji trenutačno vladajućih garnitura. Četiri godine jedno, pa četiri godine drugo, pa sve tako dovijeka. Ako smo u ruke dobili dragulj moramo imati i neku viziju bez obzira na sveprisutni politički voluntarizam. Moramo znati što želimo u slijedećih dvadeset godina. Ne smije se voditi politika uzmi pare i bježi. Zalagat ću se za strategiju i konsenzus oko strategije neovisno o promjenama vlasti. Ako je nešto važno jedanput se dogovori i svi su dužni pridržavati se, bez obzira tko slijedeći pobijedio na izborima.

Kakav bi po vama Dubrovnik trebao biti grad?

Grad prije svega treba služiti svojim građanima u najširem smislu riječi. Zašto bi inače uopće izlazili na izbore. Dojam je da se to malo izgubilo, a trend je pretvaranja grada u firmu. To ne smije biti isto. Ako se čelni ljudi busaju velikim proračunom, građane jedino može zanimati kako je taj proračun raspoređene i jesu li uzalud glasovali na izborima. Puno toga treba učiniti u zajedničkom standardu da bi vlast ispunila svoju ulogu. Reći su vam samo jedan primjer. Mi ne možemo vratiti svoje studente iz Zagreba, a ne možemo ni zaposliti stručnjake koji nam trebaju u bolnici. Zašto? Zato što nitko o tome ne misli.

S vašom kandidaturom prvi put imamo nekoga tko je specijaliziran za prava žena s akcentom na gospodarstvo?

Članica sam Hrvatske udruge poslovnih žena Krug, bila sam predsjednica ogrankaDubrovnik u dva navrata, a na nacionalnoj razini u jednom mandatu.

Razgovaramo na 8. Mart. I kakav je položaj žena u Dubrovniku?

Deklarativno i zakonski potpuno ravnopravan s muškarcima. Ali u praksi je ipak nešto drugačija situacija. Žena doista ima pravo glasa, i to je to. Dug je još put do stvarne ravnopravnosti. Predrasude, tradicija, patrijahalno razmišljanje, nedostatak infrastrukture, a naročito ono u ruralnim područjima su itekako kočnica. Današnja žena je školovana, ona želi više od majčinskog ispunjenja. Ona želi biti materijalno neovisna, ona želi doprinjeti razvoju društva u cjelini, sudjelovati u promjenama i procesima.

Žene u poduzetništvu?

Sudjelovanje žena u poduzetništvu se nešto povećava zadnjih godina. U statističkom smislu je to nešto manje od trećine po broju tvrtki, sa znatno manjim učešćem u prihodima. Iz osobne komunikacije, a i iz osobnog iskustva žene imaju više empatije, više smisla za timski rad, manje ulaze u poslovne rizike. Žene u politici su čak i usprkos „kvotama“ manje zastupljene, pogledajte porazne podatke u našem Saboru, nešto oko 12 %.. Valjda nas smatraju, nedovoljno agresivnima, sklonije dogovorima, timskom radu. Pa to bi trebala biti prednost!

Sretan 8. mart. Hvala na razgovoru. Vidimo se na izborima.

 

Izvor: Dubrovački vjesnik

Komentari

komentara